Iz povijesti gr?kog naroda

Grci (samo ime Heleni) narod koji cini glavno stanovnistvo Grcke, Kipra. Ime Grci su im u drevno doba dali Rimljani po imenu jednog od malih plemena helenskih kolonista na jugu Italije. Helenski narod poceo se oblikovati oko 12. stoljeca prije Krista. e. kao rezultat mijesanja najstarijih stanovnika Grcke pelazga s pridoslicama iz Male Azije (tirseni, karijci itd.), koji su zauzvrat izasli iz stepa Juznog Urala (gdje je nastala najstarija indoeuropska zajednica), i plemena sa sjevera-zapada Balkanskog poluotoka, koja su se tada sastojala uglavnom od cetiri plemena: Ahejci, Jonjani, eolijci, dorijanci i neki drugi, manji.

Grci su bili vodici visoke civilizacije, imali su veliki kulturni utjecaj na susjedne narode, poticali razvoj materijalne proizvodnje u njima i pridonijeli raspadanju primitivnog komunalnog sustava. Klasno drustvo nastaje prvenstveno tamo gdje se razvilo drevno umjetno navodnjavanje, u podrucjima usko povezanim s drevnim poljoprivrednim civilizacijama. Prelazak ljudi u novu drustvenu formaciju bio je povezan s nizom razloga, prije svega s razvojem progresivnih oblika gospodarstva i tehnike. Ova strana ljudske aktivnosti u doba klasnog drustva odrazava se u arheoloskim materijalima-sirenju loncarske posude,zeljeznih poljoprivrednih oru?a. Osim toga, arheoloski materijal daje zivopisnu sliku zivota razreda. S pojavom klasnog drustva povezano je nastanak gradova, izgradnja velikih arhitektonskih gra?evina, sirenje pisanja, dosad nevi?ena akumulacija luksuza i pojava novca.

Najvaznije informacije o razlicitim aspektima povijesti formiranja starogrcke nacionalnosti sadrzane su u drevnoj knjizevnoj tradiciji – djela antickih pisaca koja su do naseg vremena dosla u vise ili manje cjelovitom obliku, dokumentarni izvori: dekreti, zakoni, ugovori, posvete itd.; materijalni spomenici: ostaci zgrada, oru?a, oruzja, kucanskih predmeta; podaci starogrckog jezika. Arheoloska otkrica dala su puno novih stvari u proucavanju povijesti grada. Sliman je 1871. godine poduzeo iskopavanja brda Hisarlik u Maloj Aziji. otkrio je ostatke drevne Troje i niz naselja koja su postojala prije njega. Prilikom iskopavanja Mikene i Tirinfa, Sliman je pronasao ogroman materijal koji omogucuje razgovor o posebnoj mikenskoj kulturi. Godine 1900.engleski arheolog Arthur Evans pronasao je ostatke palace na mjestu drevnog Knososa, sto je omogucilo razgovor o kretskoj kulturi, koja je bila starija od mikenske.

Od knjizevnih djela posebno su vrijedna djela grckih povjesnicara. Anticka historiografija vuce korijene iz drevnog epa, predstavljenog tako poznatim pjesmama kao sto su "Ilijada" i "Odiseja". Podaci o zivotu beotijskog seljastva u razdoblju nastanka robovlasnickog drustva sadrzani su u pjesmama beotijskog pjesnika Hesioda "radovi i dani", "Teogonija".

Znanstvene ideje o krito-mikenskom razdoblju uglavnom se temelje na podacima arheologije. Iskopavanja su pokazala da pocetak neolitske epohe na podrucju Krita datira iz 6.i 5. tisucljeca prije nove ere. u pocetku i 1. polovici 3. tisucljeca prije nove ere na Kritu se primjecuje prelazak s kamena na bakar, a zatim i na broncu. Pocetkom 2.tisucljeca prije nove ere pripadaju najstarije gra?evine takozvanih "palaca" u Knossu, koje su predstavljale slozen kompleks paradnih prostorija, radionica, skladista i sl., koje su kasnije vise puta preure?ene. Osim toga, i kasnija razdoblja ukljucuju ostatke kritskih gradova (u danasnjoj Turskoj) i naselja. U narednim stoljecima materijalna kultura Krita, o cemu svjedoce brojni nalazi visoko umjetnickih proizvoda, freske, posu?e, oru?a rada i sl.ocisceni u "palacama", nastavlja se razvijati. Vrhunac je u 2. cetvrtini 2. tisucljeca prije nove ere na Balkanskom poluotoku, pocevsi od prvih stoljeca 2. tisucljeca prije nove ere. E., pod snaznim utjecajem Krete, takozvana mikenska kultura formira se u Peloponezu (Mikena, Tirint itd.) i srednjoj Grckoj, koja svoj najveci razvoj postize u vrijeme kada kultura na samoj Kreti vec ulazi u pojas propadanja. Nositelji ove kulture, izgleda, bili su preci grckih plemena. Kultura Krita ima odre?eni utjecaj i na obali Male Azije, gdje se razvija takozvana trojanska kultura sa sredistem u gradu Troji. Sireci se po cijelom Egejskom bazenu, kretska kultura dobiva nove osobine koje razlikuju njene spomenike od spomenika otkrivenih na samoj Kreti. To daje razlog da se ona vise ne naziva kulturom jedne Krete, vec krito-mikenskom kulturom. Odvojeni nalazi stvari krito-mikenskog tipa prona?eni su na teritoriji Egipta, Sirije, Palestine, otoka Kipra, obale Sicilije i Juzne Italije, juzne francuske, obale Crnog mora. Me?utim, pri takvim razmjerima teritorijalnog sirenja, krito-mikenska kultura obuhvacala je samo ogranicene krugove stanovnistva. Zarista ove kulture koegzistiraju s mnogo primitivnijim oblicima materijalnog zivota glavnine stanovnistva ovih teritorija. Usporedba spomenika krita s spomenicima Egipta i zemalja Mezopotamije omogucuje pretpostavku da je u 2.tisucljecu prije nove ere na Kritu postojalo klasno robovlasnicko drustvo. Otprilike od 14.do 13. stoljeca prije Krista prestaje daljnji razvoj krito-mikenske kulture. Erupcija Santorina (Tira) oko 1380 to je dovelo do toga da je krito-mikenska kultura propala, ovaj doga?aj je potkopao vjeru u "mocne bogove" me?u lokalnim stanovnistvom, u velikoj mjeri unistio ekonomiju drevne Grcke, Krita, Egipta. Na samom kraju 2.i pocetkom 1. tisucljeca prije Krista. e. u podrucju materijalne kulture primjecuje se poznata vrsta regresije. To je bilo zbog velikih plemenskih pokreta koji su se pojavili na Balkanu.

Homerove pjesme, cije stvaranje datira iz 8. i 7.stoljeca prije Krista, glavni su izvor podataka o grckom drustvu u razdoblju raspadanja primitivnog komunalnog sustava i nastanka robovlasnickih odnosa. Poeme su se sastojale od pjesama, od kojih se svaka mogla izvesti zasebno, kao samostalna prica o odre?enom doga?aju iz zivota njenih junaka. Moze se zamisliti da je pjevac-pripovjedac (koji su stari Grci zvali AED, a kasnije rapsod) na gozbama zamoljen da pjeva odre?ene odlomke (pjesme) iz dugih pjesama bogatih raznim doga?ajima. Ako su gozbe zeljele cuti o herojskim podvizima pod zidinama drevne Troje, pjevac lot, zvukovi cithare pjevali su o Trojanskom ratu koji je izbio izme?u" bakrenih " Ahejaca (Grka), koji su iz Grcke plovili "crnokosim brodovima" do obala Male Azije, gdje je bila prekrasna "cvrsta" Troja (Ilion) i branitelji rodnog grada, hrabri trojanski ratnici.

Grcko drustvo tog vremena, u obliku u kojem se odrazava u pjesmama, nastavlja zadrzavati plemensku strukturu. Rodovi, fratrije, kao udruzenja nekoliko rodova, i fila (plemena) jos uvijek su u potpunosti zadrzali svoje znacenje glavnih drustvenih podjela. Homersko drustvo nije poznavalo privatno vlasnistvo nad zemljom, nije poznavalo razvijeni sustav podjele rada i razvijenu razmjenu, u njemu jos nije nadzivio obicaj krvne osvete i nastavili su postojati drugi elementi svojstveni opcinindoeuropskom plemenskom sustavu. Istodobno, u homerskom razdoblju zeljezo postupno postaje osnovni metal (dolazi takozvano "zeljezno doba", koje potjece od drevnih metalurga Juznog Urala), sto je izrazilo ogromnu prednost homerskog drustva u usporedbi s Kretsko-mikenskim. Gospodarski zivot temeljio se na relativno vec visoko razvijenoj poljoprivredi i stocarstvu. U cjelini, gospodarstvo homerskog razdoblja bilo je prirodno zatvoreno. U pjesmama (uglavnom u "Odiseji") u pojedinim slucajevima spominju se trgovci, ali, kao pravilo, to nisu bili Grci, vec Fenicani. Pojavili su se i profesionalni obrtnici. Iako je materijalna kultura ovog razdoblja u usporedbi s kreto-mikenskom bila na nizoj razini, naslijedila je od prethodnog tehnicka dostignuca kao sto su loncarsko kolo, tehnika slikanja vaza i sl., sto je pridonijelo daljnjem razvoju zanata. Razvijalo se gra?evinsko poslovanje, loncarska tehnika, pomorsko poslovanje. Na ovoj ekonomskoj bazi neizbjezno je doslo do raspada drevnog plemenskog sustava. Odvojena je plemenska aristokracija. Aristokratski ratnici, za razliku od obicnih budnika, borili su se na kocijama koje se prvi put pojavljuju na podrucju Juznog Urala. Plemstvo dobiva vecinu ratnog plijena. Zivi u velikim kucama, s gospodarskim zemljistem, ali je vecina stanovnistva i dalje bila sastavljena od slobodnih poljoprivrednika. Me?u zajednicama, s jedne strane, pojavili su se ljudi koji su izgubili svoje zemljiste, a s druge strane, koji su u svojim rukama koncentrirali nekoliko zemljista. Na dnu drustvene ljestvice stajali su metanasti, ljudi koji su iz jednog ili drugog razloga prekinuli vezu sa svojom zajednicom i zbog toga bili liseni zastite, radnici i, konacno, robovi. Ropstvo u homerskom drustvu bilo je patrijarhalnog karaktera. Bilo je relativno malo robova (u "Odiseji" se spominju robovi cesce nego u "Ilijadi"), me?u njima prevladavaju zene ciji se rad koristi u kucanstvu. Homersko drustvo jos nije poznavalo drzavu u pravom smislu te rijeci. Veliki znacaj u tom razdoblju imali su plemenski vo?a (Basil), Vijece starjesina (bule) i narodna skupstina (agora), koja se sastojala od svih slobodnih clanova zajednice. S porastom drustvene diferencijacije, Narodna skupstina i plemenski vo?a postupno su gubili svoje prethodno znacenje. Pojacao se znacaj vijeca starjesina, u ciji sastav sada nisu bili starjesine, vec plemeniti i bogati.

Razlog Trojanskog rata bila je otmica Helene, supruge kralja Mepelaja od strane Pariza – Aleksandra, sina trojanskog kralja Priama. Duboko uvrije?en, Menelaj je pozvao mnoge kraljeve i ratnike u pomoc. Me?u njima su bili slavni ratnici poput Diomeda, Odiseja, Ajaksa i najhrabriji od junaka – Ahilej, mladi sin bozice Thetis, vo?a hrabrih mirmidonaca. Pohod ahejskih (grckih) druzija predvodio je stariji brat Menelaja Agamemnon, kralj Mikena i Argosa. Ahejski ratnici zauzeli su ravnicu izme?u troje i mora, izvukli brodove na obalu i postavili svoj logor, iz kojeg su vrsili napade, pljackajuci i razarajuci mala naselja. Opsada Troje trajala je devet godina. Desete godine doslo je do sva?e izme?u dva poglavara – Ahila i Agamemnona. Kralj Agamemnon, arogantan i pohlepan, uvrijedio je hrisa, svecenika boga Apolona, odbijajuci prihvatiti otkupninu koju je svecenik donio za zarobljenu Kcer. HRIS se zalio Apolonu, a on je, bijesan na ahejce, poslao neshvatljivu kugu na njih, Ahilej je, zeleci otkriti uzrok smrti ahejskih ratnika, sazvao skup na kojem je proricatelj Calchas svima otkrio agamemnonovu krivnju, rekavsi da bi po volji Apolona kci Hrisa trebala biti vracena ocu. Ljutiti Agamemnon je u zamjenu za svoju zarobljenicu zahtijevao Briseidu, koja je ranije bila dana Ahilu. Ogorceni Ahilej ponudio je da spor rijesi silom, ali bozica Atena ga je zadrzala. Izjavio je da ni on ni njegovi ratnici vise nece sudjelovati u bitkama. Nakon sto je pozvao marmidonce, povukao se u svoj sator. Kralj Agamemnon, na Zeusov prijedlog, odlucuje zapoceti bitku s Trojancima. Me?utim, prvo zeli iskusiti raspolozenje ahejskih ratnika i nudi im da se vrate kuci. Na ogorcenje vo?a, ratnici rado zure prema brodovima, pripremajuci se da ih odmah spuste na vodu. Tada Agamemnon okuplja vojni savjet na kojem se u obranu interesa obicnih ratnika pojavljuje Tersit, najruzniji od Ahejaca koji je stigao pod Troju. Lukavi kralj Odisej nagovaranjem i silom utjece na ahejce, a Terzita jednostavno tuce zbog kukavickih govora. Opis svih tih doga?aja izlozen je u pocetnim pjesmama pjesme.

Конец ознакомительного фрагмента.